Da li su muškarci programirani da menjaju partnerke?

Published:

Postoji rečenica koju muškarci često izgovaraju kada žele da objasne sopstvenu nemirnost. Muškarac je, navodno, stvoren da želi više žena. Jedna partnerka može biti lepa, odana i privlačna, ali pogled ipak odlazi dalje. To se obično predstavlja kao jednostavna biološka činjenica. Problem je što je stvarnost mnogo neprijatnija i složenija. Muškarci u proseku zaista pokazuju snažniji seksualni nagon, češće razmišljaju o seksu, češće osećaju želju i češće masturbiraju. Međutim, prosek ne opisuje svakog čoveka. Mnoge žene imaju jači libido od mnogih muškaraca. Još važnije, jak libido nije isto što i potreba za novom partnerkom. Jedan pojam opisuje intenzitet želje. Drugi opisuje izbor njenog usmerenja.

Muškarac može želeti seks često, a da želi samo jednu ženu. Može maštati o drugima, a da nikada ne pređe dogovorenu granicu. Može primetiti privlačnu ženu bez namere da ugrozi svoju vezu. Seksualna želja je unutrašnje stanje. Promena partnerke je odluka i ponašanje. Između ta dva nalaze se karakter, vrednosti, samokontrola i kvalitet odnosa. Zato je opasno svaku mušku želju tumačiti kao dokaz skrivene poligamne prirode. Takvo objašnjenje zvuči naučno, ali često služi kao udoban alibi. Ono muškarca pretvara u žrtvu hormona, umesto u odraslu osobu. Time se potcenjuje i njegova sposobnost da bira kako će živeti.

Istovremeno, pogrešno je glumiti da biološke razlike ne postoje. Seksualnost nije prazna tabla koju društvo potpuno ispisuje. Hormoni, nervni sistem, iskustva i okruženje deluju zajedno. Muškarci u proseku jesu otvoreniji prema seksualnoj raznovrsnosti i kratkoročnim odnosima. Ipak, razlike među muškarcima ostaju ogromne. Nekome je osvajanje centralni deo identiteta. Drugome je seksualna želja neodvojiva od poverenja i bliskosti. Treći može želeti novinu, ali svesno bira monogamiju. Upravo tu počinje prava tema. Nije pitanje da li muškarac oseća nagon. Pitanje je šta taj nagon zapravo traži.

Nova žena ili novi osećaj: šta pokreće želju za promenom

Nova partnerka nosi nešto što postojeća veza teško može potpuno da ponovi. Ona nema zajedničku istoriju, stare svađe i poznate slabosti. Pred njom muškarac još može da odigra svoju najbolju verziju. Njeni pogledi nisu opterećeni računima, navikama i razočaranjima. Zato želja za drugom ženom ponekad nije samo seksualna. Ona može biti želja za novim početkom, potvrdom vrednosti ili izgubljenim osećajem moći. Muškarac ne traži uvek novo telo. Ponekad traži staru sliku sebe, onu u kojoj je ponovo zanimljiv, snažan i nepredvidiv.

Seksualna novina ipak ima stvarnu moć. Želja i uzbuđenje mogu slabiti kada partner postane potpuno poznat, dok novi seksualni stimulans može ponovo podići interesovanje. Efekat se pojavljuje kod oba pola, ali može biti izraženiji kod muškaraca. Muškarci su u kontrolisanim uslovima pokazivali veću sklonost raznovrsnosti među mogućim kratkoročnim partnerkama. Tu nastaje popularna priča o muškarcu koji nikada nije zadovoljan jednom ženom. Međutim, reakcija na novinu nije isto što i trajna sreća sa novom osobom. Kratko uzbuđenje ne govori ništa o kvalitetu odnosa koji će uslediti. Novo veoma brzo postaje poznato. Uzbuđenje tada ponovo pada, a potraga može početi ispočetka. Upravo zato broj partnerki sam po sebi ne rešava glad za raznovrsnošću. On je ponekad samo privremeno hrani.

Zbog toga neki muškarci ne menjaju partnerke zato što nisu pronašli „pravu“. Oni ih menjaju jer su zavisni od početka. Vole fazu osvajanja, neizvesnost i dokaz da još mogu da privuku pažnju. Kada odnos postane miran, oni mir doživljavaju kao smrt strasti. Stabilnost im izgleda kao poraz, iako je često samo prelazak u zreliju bliskost. Takav muškarac može godinama juriti isti osećaj u različitim ženama. Svaka će nakratko delovati drugačije. Zatim će postati stvarna osoba sa potrebama, granicama i manama. Problem tada više nije u partnerki. Problem je u njegovoj nesposobnosti da uzbuđenje pretvori u povezanost. Bez te sposobnosti, svaka naredna veza postaje samo ponavljanje prethodne. Promene se imena, telo i okolnosti. Unutrašnji obrazac ostaje isti.

Testosteron, seksualna dosada i veliki muški izgovor

Testosteron je verovatno najčešće optuženi hormon u muškoj seksualnosti. Kada muškarac želi mnogo seksa, objašnjenje je testosteron. Kada gleda druge žene, opet je kriv testosteron. Kada prevari partnerku, hormon se ponekad pojavljuje kao nevidljivi saučesnik. Takva priča je privlačna jer uklanja odgovornost. Ona od složenog ljudskog ponašanja pravi jednostavan hormonski refleks. U toj verziji muškarac ništa ne bira. On samo navodno izvršava naredbu svog tela. Ipak, odnos između testosterona i želje nije jednostavan prekidač. Veoma nizak nivo može smanjiti libido i narušiti seksualnu funkciju. To ne znači da svakodnevni rast hormona zdravog muškarca automatski stvara jaču želju.

Dnevne promene testosterona kod zdravih muškaraca nisu pokazale jednostavnu vezu sa seksualnom željom. Viši nivo određenog dana nije automatski značio i snažniji libido. Pojavila se moguća veza sa udvaranjem i naporom da se pronađe partnerka, naročito kod samaca. To otvara zanimljivu mogućnost. Testosteron možda ne govori samo: „Želim seks.“ Ponekad više govori: „Želim da pobedim, osvojim i budem izabran.“ Zbog toga neki muškarci gube interesovanje čim osvajanje prestane. Nije ih nužno napustio libido. Nestala je arena na kojoj su dokazivali sopstvenu vrednost.

Seksualna dosada dodatno komplikuje stvar. U dugim monogamnim odnosima pojavljuju se različite kombinacije dosade i želje. Neko može osećati snažan opšti libido, ali slabiju želju prema partnerki. Drugi može voleti partnerku, a ipak osećati da je seksualni život postao predvidiv. Seksualna dosada povezana je sa seksualnim zadovoljstvom, ali ne vodi svakoga ka prevari. Često problem nije nedostatak ljubavi. Problem je obrazac koji se više nikada ne menja. Tu se nezadovoljstvo lako pomeša sa uverenjem da je pogrešna osoba pored njega. Isti trenutak, isti pokreti i ista tišina mogu ugasiti iščekivanje. Međutim, nova žena nije lek za unutrašnju prazninu. Ako muškarac ne zna da razgovara, istražuje i gradi, isti problem će preseliti u sledeću vezu. Biologija može objasniti iskušenje. Ne može potpisati opravdanje umesto njega. Odluka ostaje lična, čak i kada je nagon snažan.

Može li jedna partnerka ponovo postati „nova“?

Najveća greška nastaje kada par seksualnu novinu potpuno poistoveti sa novom osobom. Novina može nastati i unutar postojeće veze. Ona počinje kada partneri prestanu da se ponašaju kao da već sve znaju. Ljudi se menjaju, ali dugogodišnji partneri često nastavljaju da gledaju staru verziju osobe. Muškarac tada ne vidi ženu kakva je danas. Vidi ulogu koju joj je odavno dodelio. Isto važi i u suprotnom smeru. Želja teško opstaje tamo gde su ljudi postali samo funkcije, obaveze i predvidivi odgovori.

Emocionalna bliskost ne gasi nužno mušku seksualnu želju. Viši osećaj intimnosti povezan je sa snažnijom seksualnom željom kod muškaraca i žena. Veća želja zatim povećava verovatnoću seksualnog odnosa. To ruši stereotip da muškarcu treba samo novo telo. Ponekad mu treba osećaj da ga partnerka ponovo vidi. Potrebni su mu pažnja, inicijativa i prostor u kojem nije samo radnik ili rešavač problema. Žena takođe želi da bude viđena izvan svojih svakodnevnih uloga. Bez toga oba partnera lako postaju nevidljiva.

Zajednička nova iskustva mogu vratiti deo uzbuđenja koje postoji na početku veze. To ne moraju biti ekstremne seksualne promene. Važno je da par izađe iz automatizma i ponovo doživi neizvesnost. Nove i uzbudljive zajedničke aktivnosti mogu pojačati želju i zadovoljstvo u stabilnim odnosima. Ipak, nikakva tehnika ne može spasiti odnos u kojem nema poštovanja. Novina nije zamena za privlačnost, iskrenost ili dogovor. Ona samo daje prostor onome što još postoji. Muškarac zato nije programiran da neprestano menja partnerke. On može biti snažno osetljiv na novinu, osvajanje i potvrdu. To je deo priče, ali nije njena presuda. Neki muškarci će birati raznovrsne odnose i biti pošteni prema svima. Drugi će izabrati monogamiju i graditi novinu unutar nje. Treći će lagati partnerku, pa kriviti prirodu. Granica između nagona i karaktera vidi se upravo tamo. Želja se može pojaviti bez dozvole. Ono što čovek uradi posle nje ipak ostaje njegov izbor.

Povezani članci

Nedavno