Lakše nam je da pomognemo strancu jer je ta pomoć čista, kratka i bez istorije. Bliska osoba nosi prošlost, očekivanja, dugove, stare povrede i obavezu koja ne prestaje kada se završi jedan gest.
Škola nas je naučila da rešavamo zadatke, ali ne i da vodimo život. Naučila nas je datume, formule i definicije, ali ne i kako da rasporedimo platu, razgovaramo o novcu u vezi, prepoznamo sopstvene obrasce ili tražimo pomoć pre nego što puknemo.
Metabolizam nije „pokvaren motor” koji se popravi limunom, hladnim tušem ili ljutom paprikom. Najviše ga određuju telesna masa, mišićna masa, dnevno kretanje, unos hrane, san, godine, hormoni i genetika.
Muškarac koji zna da kuva ne pokazuje samo da ume da napravi obrok. On pokazuje da ume da se pobrine za sebe. Pokazuje ukus, mir, strpljenje i kontrolu nad malim stvarima koje čine život boljim.
Placebo nije samo “zavaravanje mozga”. Kod bola, umora, migrene, IBS-a i nekih subjektivnih simptoma, telo može reagovati i kada čovek zna da uzima placebo.
Ne biramo pogrešno zato što smo glupi, nego zato što slobodu zamišljamo kao nagradu, a sigurnost osećamo kao potrebu. Kada se pojave strah, gubitak, usamljenost ili neizvesnost, mozak mnogo češće bira kavez koji poznaje nego prostor koji ne ume da kontroliše.