Otvorite danas političku objavu na Fejsbuku i ponekad ćete imati osećaj da cela Srbija govori jednim glasom. Iste poruke iskaču ispod različitih vesti. Isti neprijatelji se napadaju. Isti političari se brane. Tu su čak i profili koji navodno ne podržavaju nikoga, ali nekako uvek stižu do istog zaključka.
Problem je što više ne možemo biti sigurni koliko je tog „javnog mnjenja“ zaista javno. Srbija već ima dokumentovanu istoriju organizovanog političkog delovanja preko neautentičnih naloga. Zato pitanje više nije da li je takva mašinerija moguća. Pitanje je koliko je danas postala sofisticirana.
Nisu teorija zavere: velika politička mreža već je uhvaćena
Najlakši način da se svaka sumnja uguši jeste da čoveku kažete da umišlja. „To su obični ljudi.“ „Svako ima pravo na mišljenje.“ Naravno da ima. Ali mišljenje nije isto što i organizovana proizvodnja privida javnog raspoloženja.
Godine 2023. uklonjena je ogromna mreža koordinisanog neautentičnog ponašanja iz Srbije. Mreža je povezana sa zaposlenima Srpske napredne stranke, poznatim kao Internet tim, i državnim zaposlenima širom Srbije. Cilj je bio stvaranje utiska široke i autentične podrške Aleksandru Vučiću i SNS-u. Delovanje se nije završavalo na jednoj društvenoj mreži. Obuhvatalo je Facebook, Instagram, Twitter, YouTube i komentare na domaćim portalima.
Uklanjanjem je obuhvaćeno čak 5.374 Facebook naloga i 12 grupa. Za oglase je potrošeno najmanje 150.000 dolara. To više nije priča o nekoliko stranačkih entuzijasta koji posle posla brane svog političkog favorita. Postojala je struktura koja je koordinisano pojačavala određene političke poruke. Korišćeni su lažni nalozi, masovni komentari i organizovano lajkovanje sadržaja.
Cilj je bio da nešto izgleda popularnije nego što zaista jeste. Objavljivani su i sadržaji usmereni protiv opozicionih figura. Komentari su prilagođavani objavama koje je trebalo pojačati. Operacija pritom nije bila zatvorena u jednoj kancelariji. Učesnici su delovali sa različitih lokacija širom Srbije.
Upravo tu nastaje najopasnija iluzija. Kada hiljade naloga govore sličnim tonom, prosečan korisnik ne vidi organizaciju. On vidi „narod“. Ako algoritam zatim pogura sadržaj sa mnogo reakcija, proizvedena buka dobija izgled spontanog raspoloženja.
Tako nastaje politička fatamorgana. Ne morate svakoga ubediti u svoju poruku. Dovoljno je da mnogima stvorite utisak da su svi ostali već ubeđeni. A čovek koji veruje da je ostao u manjini često počinje da ćuti.
Najopasniji bot možda ima pravo ime, posao i stvarnu fotografiju
Reč „bot“ danas može ozbiljno da zavara. Zamišljamo program koji automatski izbacuje stotine istih komentara. Savremena politička propaganda ne mora tako da izgleda. Nalog može imati fotografiju, prijatelje, porodične slike, stare objave i pravi identitet. Iza njega može sedeti potpuno stvarna osoba.
Ako ta osoba koordinisano izvršava političke zadatke, efekat može biti isti kao kod automatizovane mreže. Upravo zato je savremeno neautentično ponašanje mnogo teže otkriti. Koordinisane mreže u Srbiji ne moraju počivati samo na klasičnim farmama trolova, već mogu uključivati i ljude iz javnog sektora. Oni mogu koristiti sopstvene naloge i sopstvene formulacije. Mogu raditi sa različitih lokacija i izbegavati doslovno ponavljanje poruka.
Time nestaju neki od najlakših tragova stare propagande. Zato profil ne mora biti nov da bi njegovo ponašanje bilo neautentično. Ne mora imati fotografiju ukradenu sa interneta. Ne mora ostavljati identičan komentar kao još sto naloga. Ključno pitanje nije samo da li je čovek iza profila stvaran. Pitanje je da li je njegovo političko ponašanje spontano.
Ako desetine ljudi dobijaju smernice šta treba pojačati, napasti ili zatrpati komentarima, rezultat nije spontan. On je proizveden. To je psihološki mnogo moćnije od primitivnog lažnog naloga napravljenog juče. Čitalac vidi različita imena, gradove, zanimanja i fotografije. Zaključuje da posmatra presečeni uzorak Srbije.
U stvarnosti možda posmatra koordinisanu operaciju. Propaganda tada prestaje da izgleda kao propaganda. Ona dobija lice komšije, kolege ili običnog čoveka sa drugog kraja zemlje. Upravo tu politički bot postaje najefikasniji.
Više ne liči na bota. Deluje kao neko ko je slučajno stigao do potpuno istog političkog zaključka kao desetine drugih „slučajnih“ ljudi. Kada se koordinacija dovoljno dobro sakrije, imitacija većine može postati gotovo nevidljiva.
Pod lažnom zastavom: najbolji propagandista možda vas uopšte ne hvali
Otvoreni propagandni profil danas je najlakši plen za prepoznavanje. Ako neko od jutra do mraka objavljuje stranačke parole, efekat brzo slabi. Mnogo je uverljiviji nalog koji deluje nezavisno. On može kritikovati vlast zbog sitnice, pa zatim napasti njene protivnike zbog svega ostalog.
Može tvrditi da „nije ni za jedne“. Može glumiti razočaranog opozicionara, politički umornog građanina ili neutralnog patriotu. Na kraju će ipak gotovo svaka tema završiti na istom mestu. To, naravno, ne znači da je svaki takav čovek bot. Ljudi zaista imaju komplikovana, kontradiktorna i promenljiva politička mišljenja.
Upravo zato je takva maska savršena za propagandu. Koordinisano neautentično ponašanje funkcioniše kada publika dobije pogrešnu predstavu o tome ko govori, zbog čega govori i koliko takvih glasova zaista postoji. „Lažna zastava“ zato ne mora biti samo lažno ime ili ukradena fotografija. Može biti i pažljivo odigrana politička uloga.
Tu ulazimo na mnogo opasniji teren. Profil koji otvoreno hvali vlast brzo ćete svrstati među njene pristalice. Profil koji tvrdi da je protiv vlasti dobija drugačiji kredibilitet. Ako zatim sistematski obeshrabruje protest, opoziciju, političko organizovanje ili samu mogućnost promene, njegova poruka dobija veću težinu.
Ali sličnost stavova nije dokaz koordinacije. To treba ponavljati svaki put kada se govori o konkretnim profilima. Dokaz se traži kroz obrasce ponašanja. Važni su vreme objavljivanja, iste mete, isti linkovi i međusobno pojačavanje naloga. Važni su nagli talasi novih profila i gotovo sinhronizovane reakcije.
Još važnije pitanje jeste ko tim profilima upravlja. Bez toga imamo sumnju, ne presudu. Međutim, posle svega što je već dokumentovano u Srbiji, potpuno slepa vera u autentičnost svakog političkog profila deluje jednako naivno.
Ako pedeset navodno nepovezanih ljudi u kratkom periodu ponavlja isti narativ, legitimno je pitati zašto. Digitalna pismenost danas znači i sposobnost da razlikujemo stvarnu većinu od dobro režirane predstave većine.
Od propagande do sabotaže: bot više ne mora da vas ubedi, dovoljno je da vas ugasi
Problem je u međuvremenu otišao dalje od političkih komentara. Lažni nalozi više ne moraju ni da pokušavaju da promene vaše mišljenje. Mogu jednostavno pokušati da uklone glas koji im smeta.
Tokom januara 2026. zabeležen je niz koordinisanih bot napada na Instagram naloge nezavisnih medija u Srbiji. Između 8. i 30. januara registrovano je najmanje 12 napada. Neki nalozi zatrpavani su hiljadama lažnih pratilaca. Protiv drugih su podnošene masovne lažne prijave.
Automatizovani sistemi platforme zatim su privremeno suspendovali pojedine legitimne naloge. Napadi su pogodili više medija i novinara. U slučaju magazina Radar, posle uklanjanja originalnog naloga pojavio se i lažni profil. Time propaganda prelazi veoma važnu granicu.
Više nije dovoljno napraviti sopstvenu masu. Moguće je pokušati da se protivniku oduzme sama mogućnost da govori. Ovde ipak mora postojati jasna granica između činjenice i političke sumnje. Za te konkretne napade nije javno dokazano da ih je organizovala SNS ili neki državni organ.
Isto važi za bezbroj novih sumnjivih profila koji se danas pojavljuju na Fejsbuku. Nije ozbiljno svakoga ko podržava vlast automatski proglasiti botom. Ali nije ozbiljno ni praviti se da prethodna iskustva Srbije ne postoje.
Nekada je politički bot imao zadatak da vas nadglasa. Danas može pokušati da navede algoritam da kazni baš vas. Lažni profili mogu praviti privid većine, gušiti druge glasove i zloupotrebljavati mehanizme platforme.
Zato se politička borba na internetu više ne vodi samo argumentima. Vodi se oko vidljivosti. Vodi se oko toga ko izgleda brojnije. Vodi se oko toga čiji komentar ostaje na vrhu, a čiji nalog nestaje.
Kada se javno raspoloženje meri lajkovima, pratiocima i komentarima, proizvodnja tih signala postaje politička moć. Srbija već ima dovoljno dokaza da takve operacije nisu naučna fantastika. Zato svaki novi talas sumnjivih naloga zaslužuje ozbiljnu proveru.
Ne lov na veštice. Ne optuživanje bez dokaza. Ali ni detinjastu veru da iza svakog profila stoji nezavisan građanin koji je potpuno spontano odlučio da napiše istu poruku kao još stotinu drugih.
